Ines je rođena u Sarajevu 1975. godine gdje i danas živi.
Majka je sinu Denisu i kćerki Zari te je poznata po svom aktivizmu u oblasti ljudskih prava, naročito prava za porodice koje imaju člana sa poteškoćama u razvoju i/ili invaliditetom. Kao plod tog aktivizma nastalo je Udruženje “Dajte nam šansu” (www.dajtenamsansu.org) čija je Ines direktorica.
Često ističe da joj je sin Denis (2002.-2022.) bio životni pokretač i da su zbog Denisa i zahvaljujući Denisu njen život i karijera otišli u smjeru koji je danas prepoznatljiv u široj društvenoj zajednici. 

Postoje knjige koje čitamo.
I postoje knjige koje nas pročitaju.
Priča o Denisu nije samo autobiografska ispovijest jedne majke. Ona je svjedočanstvo o ljubavi koja ne postavlja uslove, o snazi koja se rađa iz boli i o životu koji i kada izgleda nepravedan, nosi dublji smisao nego što ga u prvi mah možemo naslutiti.
U vremenu u kojem često mislimo da su nam tereti preteški, da su nepravde prevelike, ova knjiga nas zaustavlja i suočava s istinom: ljubav je najveća pokretačka sila koju čovjek ima. Ljubav jedne majke prema djetetu koje svijet naziva „posebnim“, a koje je, zapravo, bilo izuzetno u svojoj čistoti, radosti i snazi.
Denis nije bio samo dječak s poteškoćama u razvoju. On je bio pokretač. On je bio razlog. On je bio tiha revolucija.
U stranicama ove knjige pratimo svakodnevicu koja nije bila jednostavna: napade, neprospavane noći, neizvjesnosti, borbe sa sistemom, iscrpljenost. Ali, istovremeno pratimo i ples u dnevnoj sobi, slavlje osamnaestog rođendana, penjanje stepenicama kao osvajanje Mount Everesta, zagrljaje koji brišu umor i osmijehe koji nadjačavaju sve oluje. U tim slikama nema patetike, ima samo istine.
A iz te istine rodilo se nešto veće od jedne porodične priče.
Iz Denisove borbe i Inesine nepokolebljive majčinske snage nastalo je udruženje „Dajte nam šansu“, nastali su dnevni centri, kreativni boravci, edukacije, podrška roditeljima, pomjerene su zakonske granice, otvoreni su prostori dostojanstva za djecu s poteškoćama u razvoju. Nastala je čitava jedna zajednica.
Ova knjiga je, stoga, mnogo više od lične ispovijesti. Ona je dokument jednog vremena i jednog društva koje je učilo – i još uvijek uči – kako da prihvati, razumije i podrži svoju najranjiviju djecu. Ona nas podsjeća da iza svake statistike stoji lice, iza svakog termina stoji porodica, iza svake „posebne potrebe“ stoji dijete koje želi isto što i sva druga djeca: ljubav, sigurnost i mjesto pod suncem.
Ines nije pisala da bi izazvala sažaljenje. Pisala je da ostavi trag. Pisala je da pokaže da se i iz najveće tuge može roditi snaga koja mijenja nabolje čitavo jedno društvo. Pisala je da svjedoči kako se bol može pretvoriti u želju i pokret, a gubitak u trajnu vrijednost.
Denis je, nažalost, prerano otišao. Ali iza njega nije ostala praznina. Ostalo je udruženje. Ostali su zakoni koji su unaprijeđeni. Ostali su servis centri. Ostali su roditelji koji više nisu sami. Ostala je svijest koja se budi.
I ostala je ljubav.
Ova knjiga treba da nas otrijezni. Da nas nauči zahvalnosti. Da nas podsjeti da život nije uvijek pravedan, ali jeste smislen. Da nas ohrabri da budemo bolji – kao pojedinci i kao društvo. Da djeci s poteškoćama u razvoju i njihovim roditeljima pružimo ne sažaljenje, nego sistemsku podršku, poštovanje i stvarnu uključenost u zajednicu – u Kantonu Sarajevo, u Federaciji Bosne i Hercegovine, u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Jer snaga jedne zajednice mjeri se po tome kako brine o onima kojima je podrška najpotrebnija.
Priča o Denisu i njegovoj majci nije priča o porazu. To je priča o pobjedi ljubavi nad očajem. O majci koja je dala sebe bez ostatka. O djetetu koje je, i bez riječi, naučilo svijet najvažnijim lekcijama.
Nakon ove knjige teško je ostati isti.
I možda je upravo to njen najveći dar.

INDIRA KUČUK-SORGUČ – književnica, komediografkinja,historičarka i antropologinja

Kad mi je teško, a zna biti baš teško jer – život, sjetim se da postoji Ines. I da je preživjela ono što niko nikad ne želi ni pomisliti da mu se može desiti – Ines je nadživjela svoje dijete. Da se sklonila, da je klonula, da je odlučila da više ništa nije vrijedno – niko joj ne bi ništa rekao. A majčinska bol je kod moje Ines prerasla u planinu hrabrosti i u ljubav koju ništa ne može zaustaviti. Da nije bilo Denisa… Ostat će mi te riječi zauvijek urezane u pamćenje. Moja draga Ines, tvoja knjiga, tvoj Dar nam je svima podsjećanje da je odlučnost jedne majke da nastavi lomiti prepreke čak i kad one nisu postavljene pred njenog sina, već pred drugu djecu – najveća životna lekcija koju možemo dobiti.

MERSIHA DRINJAKOVIĆ- novinarka i glavna urednica magazina “GRACIJA”

Dogodi se da sretnemo nekog i da nam ta osoba, sticajem okolnosti, otvori dušu. Da nam ispriča svoj život. Da nama, strancu, kaže nešto što nikad nikome, do tada, nije. I nakon tog susreta, te se priče sjećamo cijelog života. Takva je knjiga Ines Kavalec “Dar”, lična, a epska. Denis Kavalec se rodio i odrastao kao osoba sa poteškoćama u razvoju. Porodice Kavalec i Muhić izgradile su cijeli jedan svijet ljubavi i pažnje, da omoguće njemu, a kasnije i njegovoj sestri Zari, sretan život. Nažalost, dogodila se velika tragedija. Ines Kavalec priča u prvom licu, o svom sinu Denisu i kćerki Zari, mužu Dejanu, svojim roditeljima bratu, i nekoliko prijatelja (među kojima Emina i Ella, su praktično dio njihove porodice), a njen je način pričanja tako plemenit i blizak, da čovjek zavoli tu Sarajku, snažnu i krhku u isto vrijeme, i prolazi s njom život njen i njene porodice, kao da je i sam s njima u rodu. Ovo je važna priča, velika i dobro je da je svako ponese u svom srcu, da naši životi i naši svjetovi budu još bolji i snažniji.

HARIS PAŠOVIĆ- pozorišni reditelj

Draga moja Ines,
Hvala ti na prilici da kroz tvoju divnu knjigu još i više zavolim Denisa, tvoju divnu obitelj i tebe❤️
Denis je svojom svjetlošću obasjao život svima onima koji su imali sreće biti u njegovoj blizini, a u svojim najbližima upaliti trajnožareću ljubav koja će vas zauvijek grijati…
Čudesna si uvijek bila, on ti je samo pomogao da se izraziš u svoj svojoj snazi, pa čak i onda kad si mislila da u tebi snage više nema. Neizmjerno sam ponosna na tebe, i sretna što si konačno i istinski sama ponosna na sebe…
Govor tvoje divne Zare ganuo me do srži, ona je vašim životima Dar, na Dar koji ste već imali. Ona je takav čudesan bonus. Ona se morala dogoditi da ne odeš za Denisom, jer tada vaša zajednička misija ne bi bila ostvarena. Uživajte svi u Daru Zare i u svim Darovima koji će vam kroz nju doći. Bit će toliko Denisa u svakom novim danu, u svakom novom Daru u svakom novom “Centru” koji ćeš u svome životu u svakome smislu izgraditi.
Velika si prijateljice moja, velika. I znaš to, ne iz ega, već iz duše. To znaju samo najveći. Samo voli i široko otvorenim srcem rastvaraj svaku prepreku ako se slučajno stvori na tvom Putu.

IVANA PLECHINGER- autorica dva bestsellera o samopomoći

Ono što ovu knjigu čini izuzetnom jeste činjenica da ne ostaje u prostoru ličnog. Iz jedne intimne borbe rađa se društveni pokret. Iz ljubavi jedne majke nastaje zajednica, nastaju servisi podrške, mijenjaju se zakoni, otvaraju se prostori dostojanstva za djecu s poteškoćama i njihove porodice.
Zato je DAR i dokument jednog vremena. Dokument društva koje uči – i još uvijek uči – kako da vidi, prihvati i podrži svoje najranjivije članove. Ova knjiga nas podsjeća da iza svake dijagnoze stoji dijete. Iza svakog termina – porodica. Iza svake „posebne potrebe“ – život koji traži isto što i svi mi: ljubav, sigurnost i pripadanje.
Ali možda je najvažnije to što ova knjiga ne traži sažaljenje. Ona traži odgovornost. Ona nas poziva da preispitamo vlastite granice empatije i da razumijemo da snaga zajednice ne leži u njenim privilegiranim članovima, nego u načinu na koji brine o onima kojima je podrška najpotrebnija.
U tom smislu, ovo nije knjiga o gubitku. Ovo je knjiga o transformaciji. O tome kako se bol može pretvoriti u pokret, kako se lična tragedija može preoblikovati u kolektivnu snagu i kako ljubav, čak i kada izgubi svoj fizički oblik, ostaje kao trajna vrijednost koja mijenja svijet.
I zato, nakon ove knjige, zaista je teško ostati isti.

ARMA TANOVIĆ-BRANKOVIĆ – univerzitetska profesorica